Postrojenje za proizvodnju koksa se sastoji od dvije baterije, koksne baterije IV i koksne baterije V, sa pojedinačnim projektovanim kapacitetom od 0,7 M mt godišnje. Svaka baterija ima 65 peći. Baterija IV je zaustavljena tokom rata i od tada nije u funkciji. 

Baterija V je puštena u rad 2004. godine, te je aktivna i danas, sa kontinuiranim radom proizvodnje u tri smjene. GIKIL-ova fabrika Koksara koristi tehnologiju „obnovljivih nus proizvoda“. Proizvodni proces počinje definiranjem koje vrste koksujućih ugljeva su pogodne da bi proizvele specificirani kvalitet koksa kojeg zahtijeva kupac. Kvaliteta i proporcije različitih ugljeva u mješavini najviše utiču na kvalitet koksa. Određen nivo supstitucije postoji, ali cilj je smanjiti troškove sirovina koje su predmet ograničenja specifikacije koksa. Koksujući ugalj se isporučuje željeznicom iz luke Ploče u skladišne prostore u Lukavcu, a zatim se transportuje pomoću kompjuterski kontrolisanog sistema transportera u područje za manipulaciju gdje se od nekoliko vrsta koksujućeg uglja prave mješavine na osnovu potrebnog kvaliteta.

Mješavina se transportuje na vrh koksne baterije. Peći se zagrijavaju pomoću pročišćenog koksnog gasa proizvedenog procesom koksovanja. Ugalj se puni u peći od vrha pomoću vozila za punjenje i dalje zagrijava na preko 1000°C bez kisika na 16 do 19 sati za metalurški koks i na 24 sata za livački koks. Proces koksovanja odvodi volatilne materije dok se fiksni ugljik i preostali pepeo spajaju. Volatilne materije stvaraju sirovi koksni gas. Sirovi koksni gas se prikuplja kroz primopredajne sisteme i pročišćava u jedinici za nus-proizvode. Tokom procesa pročišćavanja amonijak, benzol, sumpor, ugljična voda i sirovi katran se izdvajaju, a preostali pročišćeni koksni gas se koristi za zagrijavanje koksnih peći i kao gorivo gdje je potrebno u fabrici. GIKIL koristi gas za proizvodnju pare u svojoj fabrici za proizvodnju električne energije.

Fabrika za nus-proizvode može proizvesti, pri punoj proizvodnji baterije, 28.336 tona godišnje sirovog katrana, 8,586 tona godišnje sirovog benzola i 6.000 tona godišnje amonijum sulfata i 2.500 tona naftalina godišnje ispiranjem 299.460 miliona Nm3 koksnog gasa.

Proces čišćenja započinje primarnim hlađenjem gasa kada se sirovi katran odvaja od ostatka sirovog koksnog gasa. Sirovi koksni gas prolazi kroz elektrostatske taložnike katrana kako bi se uklonile sve preostale krute nečistoće. Kontinuirano kretanje sirovog koksnog gasa je osigurano ispušnicima plina. Sirovi koksni gas se konačno hladi prije ispiranja. Prva faza ispiranja je sa demineraliziranom vodom s ciljem uklanjanja amonijaka i djelomično sumpora. Amonijačna voda se obrađuje u postrojenju amonijum sulfata gdje se dobija finalni proizvod – amonijum sulfat.

Druga faza ispiranja je sa ispirnim uljem u cilju izvlačenja benzola iz sirovog koksnog gasa. Ispirno ulje sa apsorbiranim benzolom se obrađuje u postrojenju za destilaciju benzola gdje se odvaja sirovi benzol iz ispirnog ulja koje se vraća u proces ispiranja. Nakon posljednjeg procesa ispiranja gas je spreman za upotrebu i zove se čisti koksni gas.